Planine

PLANINE

Planine pokrivaju 29 posto kopnene površine u EU-u. Pet glavnih planinskih lanaca su Alpe, Apenini, Pireneji, Skandinavsko gorje i Karpati. Mont Blanc u francuskim Alpama, koji se uzdiže na 4810 metara, najviša je točka u EU-u.

Veliki dio europskih planinskih područja (oko 40 posto) prekriven je šumama i travnjacima na kojima tijekom ljeta pase stoka. Uglavnom zbog svoje udaljenosti, mnoga preostala europska područja divljine nalaze se u planinskim predjelima.

Planine su dom velikom broju životinjskih i biljnih vrsta, od kojih su se mnoge prilagodile životu u ekstremnim uvjetima. Više od 2500 vrsta i podvrsta biljaka žive u planinskim područjima Europe i mnoge od njih se ne pojavljuju nigdje drugdje.

Međutim, planinskim ekosustavima prijeti napuštanje zemljišta, intenziviranje poljoprivrede, razvoj infrastrukture i neodrživa eksploatacija. U usporedbi s nizinskim ekosustavima, planinska područja također su osjetljivija na negativne utjecaje klimatskih promjena.

PLANINE

PLANINSKA STANIŠTA

Planine karakteriziraju vrlo specifični čimbenici okoliša kao što su strme padine, neplodna i plitka tla, te ekstremni klimatski uvjeti. Velike lokalne varijacije u tim uvjetima objašnjavaju zašto je raznolikost staništa i vrsta u planinskim područjima općenito veća nego u okolnim nizinama.

Od 233 vrste staništa koja su zaštićena u EU-u, 42 (gotovo 20 posto) nalazi se isključivo ili gotovo isključivo u planinskim područjima, a još je 91 stanište u planinskim i nizinskim područjima.

Iako je gotovo polovica naših planina prekrivena šumama, one su također dom bogatoj raznolikosti grmlja i travnjaka, uključujući alpske vrištine i travnjake, kao i stjenovita staništa na liticama, okomitim zidovima i sipištima. Planine su također dom jedinstvenih slatkovodnih staništa poput alpskih jezera, cretova i izvora, kao i glečera na višim nadmorskim visinama.

PLANINSKA STANIŠTA

PLANINSKI BILJNI I ŽIVOTINJSKI SVIJET

Direktivom o staništima EU štiti 181 životinjsku i biljnu vrstu koje su isključivo ili gotovo isključivo na planinama i još 130 koje se nalaze u planinskim i nizinskim područjima.

Planine pružaju važna utočišta ugroženim divljim životinjama, a neke vrlo posebne vrste nalaze se samo u određenim planinskim lancima, kao što su borova voluharica (Microtus tatricus) u Karpatima, apeninska divokoza (Rupicapra pyrenaica ornata) u Apeninima ili crni daždevnjak (Salamandra atra) u Alpama.

Mnoge biljne vrste prilagodile su se živjeti na okomitim zidovima planinskih litica. Poznati runolist (Leontopodium alpinum), na primjer, cvjeta na velikim visinama i na padinama.

Ptice grabežljivice kao što su suri orao (Aquila chrysaetos), bjeloglavi sup (Gyps fulvus) i kostoberina (Gypaetus barbatus), koriste planinske litice i stjenovita staništa za gniježđenje.

PLANINSKI BILJNI I ŽIVOTINJSKI SVIJET

Direktivom o staništima EU štiti 181 životinjsku i biljnu vrstu koje su isključivo ili gotovo isključivo na planinama i još 130 koje se nalaze u planinskim i nizinskim područjima.

Mnoge biljne vrste prilagodile su se živjeti na okomitim zidovima planinskih litica. Poznati runolist (Leontopodium alpinum), na primjer, cvjeta na velikim visinama i na padinama.

SISAVCI

Europske planine dom su mnogih sisavaca, uključujući kozoroga, divokozu i planinske zečeve. Planine također pružaju utočišta i koridore velikim zvijerima, omogućujući im da se kreću iz regije u regiju. U Europi, imamo pet vrsta velikih zvijeri: vuk (Canis lupus), gorska kuna (Gulo gulo), obični ris (Lynx lynx), pirenejski ris (Lynx pardinus) i smeđi medvjed (Ursus arctos). Ove vrste bile su u suživotu s ljudima tijekom povijesti, ali njihovo današnje upravljanje i očuvanje zahtijevaju mjere za rješavanje sukoba s ljudima, posebno za sprječavanje napada na stoku.

SISAVCI

ŠTO EU ČINI DA ZAŠTITI NAŠE PLANINE?

Mnogi napori za očuvanje europskih planina koordinirani su i podržani na široj europskoj razini. Uz Direktive EU-a o prirodi, koje štite planinske vrste i staništa te daju okvir mreži Natura 2000, EU je također ugovorna članica Alpske konvencije i Karpatske konvencije. Ove konvencije okupljaju sve zainteresirane zemlje kako bi razvile zajedničke ciljeve i aktivnosti za zaštitu prirodne i kulturne baštine dvaju najvećih planinskih lanca u Europi.

Alpska konvencija je jedinstven, pravno obvezujući instrument održivosti koji ima za cilj zaštititi osjetljive alpske ekosustave, kao i alpske kulturne identitete, baštinu i tradiciju, za buduće generacije.

https://www.alpconv.org/en/home/

Karpatska konvencija je subregionalni ugovor koji potiče održivi razvoj i zaštitu Karpatske regije.

http://www.carpathianconvention.org/